Učenica 2.a razreda i članica novinarske skupine Terezija Tomić sudjelovala je u Erasmus+ mobilnosti u Latviji. Pročitajte Terezijin putopis uz bogatu fotogaleriju. 

DAN 1 – „1890km“

Labdien dragi čitatelju / čitateljice! (Labdien! = Dobar dan!)

Nakon prvih dojmova naše latvijske avanture, vrijeme je za putopis! Naš put prema Latviji započeo je u ranim jutarnjim satima ispred zgrade Gimnazije gdje nas je čekao prijevoz za Zagreb. Dolaskom u zračnu luku u Zagrebu, avantura je mogla započeti!

I započela je! Odradili smo check in, sjeli u zrakoplov i letjeli ravno zaaaaa… Frankfurt! Onim što smo tada vidjeli potvrđene su priče o veličini Frankfurta i njegove zračne luke. Zračna je luka bila ogromna! Bili smo omamljeni svim tim silnim brojevima, letovima…Tu se zaista treba znati snaći. Škola za život!

Tko bi rekao da ćemo tu frankfurtsku zračnu luku na povratku doživjeti nešto drugačije od početnog oduševljenja. No, o tome, malo kasnije.

Iz Frankfurta smo letjeli za Rigu – glavni grad Latvije i naša krajnja destinacija (bar u smislu letenja). Dolaskom u Rigu, upoznali smo se s prvim prijateljima na mobilnosti – Austrijancima. Ili bolje rečeno, Austrijankama i njihovim profesorom. Zajedno s njima ukrcali smo se u autobus za Skrundu. Do Skrunde je put bio stvarno dug, no u dobrom društvu sve je lako! U Skrundi ostaju naše pratiteljice (jer su tamo smještene), a nas petnaestero (i prtljaga) krećemo za Dzeldu u malom školskom busu. Moglo bi se reći – latvijski minimalizam. Najprije smo Mariju i Enu ostavili kod njihovog domaćina, a Kristijan i ja (mani sauc Terezija) nastavili smo do našeg sedmodnevnog doma. Prvi dan upoznali smo se s mjestom, domaćinima, drugim učenicima i njihovim profesorima.

DAN 2 – Prezentiranje naših aktivnosti

Drugi je dan bio opušteniji. Ujutro smo doručkovali nakon čega smo se uputili u sportsku dvoranu škole domaćina. Nakon kratkog i prigodnog programa doborodošlice, upravo je naš učenički tim sastavljen od Ene Došen, Kristiana Pažina, Marije Vidović i mene „probio “ led svojom prezentacijom. Prošla je odlično (bar ja tako mislim). Bavili smo se temom medijske pismenosti, točnije pristupom medijskim porukama. U našim nas je aktivnostima zanimalo koliko medijske poruke utječu na naš odabir određenih proizvoda ponajprije prehrambenih. Za tu smo svrhu odrađivali zadatke, analizirali medijske poruke i rezultate predstavili u prezentaciji. Odradili smo 3 aktivnosti: pristup medijskoj poruci, analiza medijske poruke i prikriveno oglašavanje. Navedene se aktivnosti odrađuju na redovnoj nastavi hrvatskog jezika u 2. razredu gimnazije, a naša je grupa to odradila uz pomoć koordinatorice projekta profesorice Marije Mrkojević.

Nakon prezentacija, slijedilo je kratko predavanje o ovisnostima u kojima smo interaktivno sudjelovali u anketi koju smo potom zajedno proučavali. Ovaj dan smo većinom posvetili upoznavanju jedni drugih te raznoraznim šetnjama po Dzeldi. Ne znam kako su drugi proveli ostatak toga dana, ali ja sam provela dobra četiri sata igrajući odbojku.

DAN 3 – Cooldiga (Kuldiga), kupanje u mulj….jezeru i posjet "vlastitoj večeri"

Došlo je vrijeme i za malo akcije. Treći dan, odnosno drugi radni dan, utorak, posjetili smo Kuldigu. Maleno, ali doista slatko mjesto, kombinacija Kopačkog rita i Plitvičkih jezera (iako više nalikuje Kopačkom ritu, zbog mirisa, a i komaraca…).

U Kuldigi smo posjetili najširi slap u Europi, njihov gradski muzej, a na kraju smo se i okupali. Nakon kratkog, no izričito rashlađujućeg kupanja, krenuli smo putem farme, naše ujedno posljednje destinacije toga dana. Na farmi smo posjetili „našu buduću večeru“, nojeve. Vidjeli smo i njihova, nosu neugodna jaja. Koze su također bile dio te atrakcije i pogodite što? Nakon nojevih jaja, one sasvim ugodno mirišu. Dan je bio pun smijeha, hodanja, kupanja, nakon čega dolazi na red  malo teža večera – hamburger od noja! A kako je večera prošla, govori vam činjenica da su svi tanjuri ostali prani. Poslije večere uputili smo se u svoje domove na noćenje i iščekivanje sljedećeg uzbudljivog dana.

DAN 4 – Zatvor, crkve i plaža – dio latvijskog kolaža

Zatvor. Mjesto na koje nismo trebali otići, no u zadnjem trenutku smo ga ipak poželjeli posjetiti. I drago mi je da jesmo. Zatvor je zapravo bio igrokaz u kojemu smo mi bili zatvorenici. Započelo je postavljanjem pravila ispred zatvora Karosta, koje mi kao zatvorenici moramo slušati. Potom smo obišli raznorazne ćelije, ispunjavali različite zapovijedi i na kraju posjetili ono najbitnije – suvenirnicu. Nakon zatvora, obišli smo pravoslavnu crkvu Sv. Trojstva. Sama crkva podsjeća na moskovsku katedralu Krista Spasitelja po čijemu je uzoru i građena. Potom je slijedio ručak. Kao što već prethodno naglasih, latvijska hrana me očarala, a vjerujem i druge.

Vođeni zlatnim pravilom – ne idi u vodu odmah nakon jela, otišli smo na plažu. A tamo, pravi baltički raj! Prazna pješčana plaža stvorena za nas, more koje uopće nije hladno.  Ipak, nigdje kao na našem Jadranu! Nakon plaže, iscrpljeni od doživljaja, uzbuđenja i sunca, uputili smo se našim novim domovima.

DAN 5 – Mišići na rukama

Nakon Baltičkog mora, ručka u Liepaji i zatvora mislila sam kako me ništa ne može „oboriti s nogu“, ali četvrti dan je definitivno nezaboravan. U park smo stigli ujutro, odmah smo bili podijeljeni u timove i krenula je potraga za skrivenim tragovima po cijeloj šumi. Kada kažem „cijeloj“, stvarno tako i mislim, ogromna površina prepuna raznoraznih puteljaka. Poslije zanimljive igre „Dora istražuje“, krećemo  na veslačke pohode. Za mene nešto novo i definitivno nezaboravno iskustvo jer do sada nikada nisam veslala.  Za moju prijateljicu Enu Došen vjerojatno još jedno u nizu, jer Ena vesla kao da je dio obitelji Sinković. I tako završava još jedan uzbudljivi dan  (s upalom mišića, ali vrijedilo je).

P.S. Pri povratku u školu plesalo se i kolo, a nakon toga smo snimali reklamu, naš vlastiti primjer medijske poruke koja promovira zdrav život.  

DAN 6 –  Kristian ima britanski naglasak 

Nakon što smo se jučer vratili s izleta, bilo je vrijeme i za odrađivanje tjedne zadaće. Naime, zadatak je bio snimiti reklamu koja bi promovirala zdrave prehrambene navike. Doprinos smo dali svi i bili smo zadovoljni rezultatom. 

Rezultat možete vidjeti na poveznici: https://vimeo.com/manage/videos/728350032

Pregledali smo druge prezentacije, primili certifikate i počastili se latvijskim šećernim poslasticama. Nažalost, nakon ručka, otpratili smo turski tim koji je svoj povratak kući započeo dan ranije. Nakon prijepodnevnih aktivnosti slijedilo je slobodno vrijeme koje je svatko iskoristio na svoj način.

Predvečer smo se okupili,  pozdravili s domaćinima, Austrijankama i naravno s profesoricom Inese. Ne volim rastanke, smatram ih jedinom negativnošću Erasmus projekata. Čudno je to kako se s potpunim strancima, u samo 5-6 dana povežete kao da ih poznate vječno. Njihov način života, njihovo prebivalište, vaš privremeni dom – sve vam to postane normalno i nekako vaše. U svakom slučaju do rastanka je moralo doći, a suze ćemo liti tek kada zapravo shvatimo da odlazimo. Na spavanje smo otišli rano jer nas je sutradan čekalo rano buđenje, a i dug put kući.

DAN 7 – A kako ćemo kući?

Sjećate se da sam spomenula da ćemo plakati, ali tek onda kada budemo svjesni da idemo? Došao je taj trenutak. Mali školski bus koji nas je vozio prema autobusnoj stanici, doživio je val emocija i laganu poplavu u četiri sata ujutro. Bio je to smijeh pomiješan sa suzama. I tako uplakani stigli smo do Skrunde, gdje smo čekali bus za Rigu. Sam put do Rige ne mogu vam prepričati, a vjerujem da ne mogu niti drugi jer smo ga svi prespavali. Stigavši u Rigu, već smo imali sićušne probleme s prtljagom, no ni približne onima s kojima se još borimo… (neki još nisu dobili putnu prtljagu). Rigu smo obišli, tj. obišli smo sve crkve u Rigi jer su to više-manje sve znamenitosti tamo. Riga je interesantan grad, barem stara jezgra koju smo posjetili. Nismo se mogli dugo zadržati, bilo je potrebno uhvatiti let za Frankfurt. To je bio jedini uspješan let toga dana.

U Frankfurt smo stigli spremni na čekanje leta za Zagreb koji je trebao biti tek šest sati nakon dolaska u Frankfurt. Kupovina u zračnoj luci započela je kao i čekanje, no stigla je i noćna mora - vijest da nam je let otkazan. Iskreno, teško je opisati emocije u tom trenutku. Najgore je to što nije bio otkazan samo naš let, nego su bili otkazani različiti letovi što je uznemirilo brojne putnike. Trčali smo gore-dolje, lijevo-desno s terminala 1 na terminal 2, s ulaza A do ulaza Z. Htjeli smo uhvatiti drugi let s drugim prijevoznikom, no ni to nam nije pošlo za rukom. I tako, pomirivši se sa sudbinom, nastavili smo čekati svoj jutarnji prijevoz koji je stigao direktno iz Požege. Moram priznati, stolice nikad nisu bile ugodnije…

Nakon četiri carinska pregleda i 21959 koraka, spavanje je bio jedini cilj (barem meni). Spavanje u zračnoj luci interesantno je iskustvo, koje ne mogu reći da bih voljela ponoviti, no svakako je nešto što ću dugo prepričavati. Nakon provedenih sedamnaest sati na aerodromu u Frankfurtu, ako vas slučajno zanima gdje je toalet ili određena trgovina, samo se javite. Oko osam sati ujutro krenuli smo put Požege. U osam smo krenuli, u osam navečer smo došli i tako završili našu avanturu.

Iako je četvrtak i dalje često razmišljam o Latviji i svemu što smo doživjeli. Svaki trenutak je bio poseban, zahvalna sam onima koji su mi omogućili ovo putovanje. Provela sam se predivno, možda kao nikada u životu. Upoznala sam krasne mlade ljude (da, mogu tako reći jer su mlađi od mene) koji nužno nemaju životne uvjete poput nas, no ispunjeni su takvom nezamjenjivom pozitivnom energijom i stvarno se može reći da uživaju u svojoj mladosti. Vidjela sam državu koju sama turistički vjerojatno nikada ne bih posjetila i obišla. Vidjela sam kako je teško biti ostatak velikog saveza i kako u baltičkim državama „ne teku med i mlijeko“. Nadam se da sam i izvukla poruku iz tog. Da mogu, sve bih ispočetka, pa čak i aerodrom u Frankfurtu.

Hvala ravnateljici dr. sc. Vesni Vlašić i pedagoginji Manueli Zimi-Čevapović koje su bile naše pratiteljice, hvala našoj logistici profesorici i koordinatorici Mariji Mrkojević koja nam je riješila i problem prijevoza do naših domova, hvala mojim prijateljima Mariji, Eni i Kristianu. Hvala im na tih predivnih 6 dana koji će zauvijek biti pohranjeni u mome srcu! Paldies i našim domaćinima!

Autorica: Terezija Tomić, 2.a